Tribina "Priznavanje neformalnog obrazovanja kao katalizator cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih"

četvrtak, 8. veljače 2018. u 10.30 sati, predstavništvo Europske komisije, Augusta Cesarca 4-6

Organizator

Sveučilišni računski centar Srce

Uvod

Pregled obrazovanja i osposobljavanja za Hrvatsku u 2017. koji je izdala Europska komisija donosi podatak da je obrazovanje odraslih najslabija karika u hrvatskom obrazovnom sustavu, odnosno da je stopa sudjelovanja stanovništva u obrazovanju odraslih među najnižima u Europi. Prosječno mjesečno sudjelovanje odraslih u obrazovanju bilo je svega 3% u 2016. godini.

Dodatne vještine, znanja i iskustva koja nisu stečena samo kroz formalno obrazovanje, nego i kroz neformalno obrazovanje, doprinose poboljšanju osobnog razvoja i pozitivne slike o sebi, te podizanju razine kompetencija koje traže poslodavci, suradnici, javnosti i slično. Neformalno obrazovanje odvija se izvan institucijskog konteksta, ali se radi o strukturiranom i planiranom učenju koje pokazuje određene rezultate. To je onaj oblik učenja koji se ostvaruje pohađanjem različitih obrazovnih programa, modula i tečajeva, seminara, radionica, studijskih posjeta i sl. za koje se najčešće ne primaju potvrde, certifikati niti se takve aktivnosti formalno priznaju. Ipak ovakvim se programima danas sve više okrećemo jer su jeftiniji ili besplatni, dostupni, usmjereniji na pojedinca i njegove stvarne potrebe, te omogućavaju stjecanje nekih konkretnih i specifičnih vještina. Vrlo često su fleksibilni u odnosu na vrijeme i mjesto, odnosno odvijaju se online što olakšava dostupnost velikom broju polaznika.

Međutim njihovo priznavanje je tek u začetku. Možemo govoriti o socijalnom priznavanju neformalnog obrazovanja kada bližnji podupiru to što radite, o individualnom priznanju koje predstavlja ono što pojedinoj osobi neformalno obrazovanje znači u pogledu novih kompetencija, vještina i iskustva koje je stekla. Međutim formalno priznavanje neformalnog obrazovanja uključuje validaciju ishoda učenja i certificiranje procesa učenja izdavanjem certifikata, digitalnih znački koje će formalno priznavati obrazovna postignuća pojedinca. Neformalno obrazovanje ima vrlo široku skupinu potencijalnih polaznika, od školaraca i mladih, preko zaposlenih, zatim starijih radnika, niskokvalificiranih radnika i nezaposlenih, imigranata pa do onih koji su u trećoj životnoj dobi. Takvi kraći programi i moduli omogućavaju brzo stjecanje konkretnih znanja i vještina, njihova dostupnost na globalnoj razini putem Interneta je izuzetno velika. Stoga je pitanje formalnog priznavanja neformalnih programa, ali i i izrada i provođenje takvih programa, koji bi bili prepoznati i priznati od velike važnosti. U Hrvatskoj najviše neformalnih obrazovnih programa provode organizacije civilnog društva te ustanove za obrazovanje koje provode raznolike programe koje poznajemo i pod pojmom cjeloživotnog učenja, dok je mladima i članovima akademske zajednice dostupan je i program Erasmus+.

Pitanja kojima se planiramo baviti na tribini

Hoćemo li priznavanjem neformalnog obrazovanja povećati kompetencije i zapošljivost naših ljudi?

Hoće li problem slabog sudjelovanja odraslih u cjeloživotnom obrazovanju riješiti i na koji način novi Zakon o obrazovanju odraslih?

Što donose Izmjene i dopune zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru vezano uz Pravilnik za vrednovanje neformalnog i informalnoga učenja?

Koliko je važno neformalno obrazovanje za zapošljivost?

Koje su prepreke obrazovanju odraslih i na koji način se planira povećati sudjelovanje odraslih u programima obrazovanja?

Koliko tvrtke (poslodavci) prepoznaju i priznaju stjecanje potrebnih kompetencija i vještina zaposlenika kroz neformalno obrazovanje?

Program

Moderatorica: Sandra Kučina Softić, pomoćnica ravnatelja Srca za obrazovanje i podršku korisnicima